Savezna Republika Njemačka (njem.: Bundesrepublik Deutschland) je država u srednjoj Europi. Na sjeveru graniči sa Sjevernim morem, Danskom i Baltičkim morem, na istoku s Poljskom i Češkom, na jugu s Austrijom i Švicarskom, a na zapadu s Francuskom, Luksemburgom, Belgijom i Nizozemskom.

Njemačka je demokratska parlamentarna savezna država, koja se sastoji od 16 saveznih zemalja[2] (njem. Bundesländer) od kojih su tri samostalni gradovi. Glavni grad je Berlin i u njemu su smješteni parlament (Bundestag) i vlada (Regierung). Ujedinjena je kao država za vrijeme Francusko-pruskog rata 1870./’71.

Njemačka je jedna od najrazvijenijih država svijeta i jedna od osnivačkih članica Europske Unije. Članica je i Ujedinjenih naroda, NATO-a, skupine G4, G7 i G8. S približno 82 milijuna stanovnika, druga je europska zemlja po broju stanovnika, a najveća u EU-u, te ima najsnažnije europsko gospodarstvo. Nakon SAD-a, Njemačka je druga najpopularnija migracijska destinacija u svijetu.

Povijest
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Njemačke

O ranoj njemačkoj povijesti, zna se iz arheoloških nalazišta i zapisa o bitkama s Rimskim Carstvom[4]. Germanska plemena širila su se iz Skandinavije prema jugu u 1. stoljeću pr. Kr. Sukobljavali su se s Rimljanima, o čemu je pisao Tacit u knjizi Germania. Oko 260. godine, germanska plemena, probila su rimsku granicu (Limes Germanicus) i širili su se na području današnje Njemačke[5].

Prvi Reich – kroz veći dio svoje povijesti poznat kao Sveto Rimsko Carstvo njemačke narodnosti – potekao je 843. godine iz podjele karolinškog kraljevstva (koje je 25. prosinca 800. utemeljio Karlo Veliki), točnije iz države Istočne Franačke, nastale podjelom Franačkog Carstva 843. godine. Prvi Reich se u raznim oblicima održao do 1806. godine, kad je nestao u Napoleonskim ratovima.

Prinčevi elektori Svetog Rimskog Carstva.
Njemački redovnik, Martin Luther izvjesio je na vrata crkve u Wittenbergu, svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju Crkve, 1517., što je kasnije dovelo do Protestanske reformacije i odvajanja od Katoličke Crkve.

Od 1815. do 1871. godine Njemačka je bila rascjepkana u mnogo neovisnih država, od kojih je 39 država činilo Njemačku Konfederaciju (Deutscher Bund).

Njemački jezik i pojam “njemački narod” stari su više od tisuću godina, ali država koja je danas poznata kao Njemačka ujedinila se kao moderna nacionalna država tek 1871., kad je utemeljeno Njemačko Carstvo, kojim je dominirala Pruska (Austrija je ostala zasebno multietničko carstvo još 50 godina). To je bio drugi njemački “Reich”, što se obično prevodi kao “carstvo”, ali znači i “kraljevstvo” odnosno “imperija”. “Drugi Reich” je proglašen 18. siječnja 1871. u Versaillesu, a ukinut je 9. studenog 1918.

Nakon francuskih osvajanja u Napoleonskim ratovima, neprijateljstvo između dvije zemlje se nastavilo u Francusko-pruskom ratu iz 1871. (pobjeda Njemačke) i 1. svjetskom ratu (pobjeda Francuske).

Njemački je car morao odstupiti 1918. godine, a nakon gušenja Njemačke revolucije, umjesto Drugog Reicha nastupila je demokratska Weimarska Republika.

Zbog ratne naknade koju je Njemačka morala platiti nakon Versajskog mira, te zbog Velike ekonomske krize, njemačko je gospodarstvo krajem 1920-ih doživjelo kolaps.

Protudemokratske snage, kako ljevičarske tako i desničarske, imale su sve veću potporu. Na izvanrednim izborima u srpnju i studenom 1932. nacisti su osvojili 37,2% odnosno 33,0% glasova.

Adolf Hitler je 30. siječnja 1933. imenovan kancelarom, a zakonom iz 23. ožujka 1933. parlament je praktički ukinuo ustav Weimarske Republike. Tako je nastupio Treći Reich, kojim su vladali nacisti i koji je trajao 12 godina (1933.-1945.).

Hitler je 1934. stekao apsolutnu vlast, jer je postao i predsjednik.

Hitlerova agresivna politika pripajanja susjednih zemalja, kako bi se za njemački narod osvojio “životni prostor” (Lebensraum) izazvala je 2. svjetski rat u Europi 1. rujna 1939. godine. Njemačka je u početku imala velike vojne uspjehe i osvojila glavninu europskog kopna, uključujući i znatan dio Sovjetskog Saveza. Ipak, pritisnuta s dvije strane Sovjetskim Savezom i SAD-om, Njemačka je počela gubiti rat.

Nakon Hitlerova samoubojstva, Njemačka je kapitulirala 8. svibnja 1945. godine. Poraz je doveo do velikih teritorijalnih gubitaka, 15 milijuna prognanika koji su se iselili na preostali teritorij i 45 godina podijeljene Njemačke. Rat je izazvao uništenje 80% svih njemačkih gradova s više od 100 000 stanovnika. Ipak, gospodarstvo se naglo oporavilo 1950-ih godina (tzv. Wirtschaftswunder ili gospodarsko čudo), a gradovi su postupno obnovljeni.

Godine 1949. osnovane su dvije njemačke države: Savezna Republika Njemačka, koja je izvorno imala dvanaest saveznih država i Njemačka Demokratska Republika s pet saveznih država (umjesto kojih su 1952. uvedeni okruzi). Saarland se pridružila SR Njemačkoj 1957. godine. Tijekom 1960-ih duž cijele granice, preko 1 000 km, izgrađen je sigurnosni kompleks sa svrhom sprečavanja ilegalnih prelazaka.

Dana 13. kolovoza 1961. podignut je Berlinski zid. Masovni protesti 1968. u SR Njemačkoj doveli su do novog uređenja, u kojem su se kao osnovne vrijednosti isticale demokracija, ljudska prava i anti-nacionalizam.

Kancelar Willy Brandt najviše je doprinjeo poslijeratnom pomirenju unutar i izvan Njemačke.

Poznat je njegov Kniefall, kada je u Auschwitzu pao na koljena pred spomenikom svih žrtava.

Berlinski zid.
Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo ujedinjena 1990. godine, nakon pada Berlinskog zida.

Njemačka je bila prva europska zemlja (uz Island i Vatikan, koja je poduprla neovisnost Hrvatske (vidi: hrvatsko-njemački odnosi).

Zajedno s Francuskom, Njemačka danas ima vodeću ulogu u Europskoj uniji.

Politika
Politisches System des Bundes und der Länder in Deutschland.png
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Njemačke

Njemačka je ustavna savezna demokracija, čiji politički sustav nije temeljen na ustavu, nego na Grundgesetz für die Bundesrepublik Deutschland (Temeljni zakon za Saveznu Republiku Njemačku) koji je donesen 1949. godine pod utjecajem zapadnih sila pobjednica. Njemačka ima parlamentarni sustav, na čelu Bundesregierung (Savezne vlade) je Bundeskanzler (Savezni kancelar) kojeg bira parlament te on imenuje savezne ministre.

Zgrada Reichstaga
Njemački parlament zove se Bundestag (Savezni parlament). Zastupnici za njega biraju se svake četiri godine na izborima. Sustav izbora je proporcionalni s pragom od 5% na razini cijele državi. Bundestag se sastoji od 598 ili više zastupnika od kojih se 299 bira sa tzv. prvim glasom sa liste osoba, a 299 sa stranačke liste tzv. drugim glasa. Cijeli izborni sustav je kako napravljen da u konačnici o broju zastupnika odlučuje tzv. drugi glas.

Primjer 1: Recimo da neka stranka u nekoj saveznoj državi dobije 22 zastupnika drugim glasom, a 10 zastupnika prvim glasom. Onda će prvih 10 mjesta od tih 22 dobiti osobe izabrane prvim glasom, a preostalih 12 mjesta će popuniti kandidati sa stranačke liste.

Primjer 2: Recimo da neka stranka u nekoj saveznoj državi dobije 10 zastupnika drugim glasom, a 13 zastupnika prvim glasom. Onda se broj zastupnika u parlamentu povećava za jedan, računa se koja bi savezna država (s obzirom na broj stanovnika) trebala dobiti tog zastupnika, te se računa kojoj bi stanci taj zastupnik (s obzirom na broj tzv. drugih glasova) trebao pripasti. Broj zastupnika se ponovno povećava za jedan onoliko dugo dok ni u jednoj saveznoj državi ni jedan stranka nema više zastupnika dobivenih prvim glasom, nego drugim glasom.

Zbog potrebnih povećavanja broja zastupnika je broj članova Bundestaga nakon izbora 2013. godine iznosio 630 zastupnika. Njemački parlament se prije zvao Reichstag (Carski parlament) zbog čega se sama zgrada u kojoj se nalazi Bundestag i dalje zove Reichstag.

U Njemačkoj postoji još jedno zakonodavno tijelo Bundesrat (Savezno vijeće) u kojega vlade 16 saveznih država Njemačke (Bundesländer) šalju, ovisno o broju stanovnika, svoje zastupnike. Zastupnici svake savezne države su dužni glasati jednoglasno, dakle nije moguće da od 6 zastupnika Bavarske 4 glasaju za i 2 protiv, već moraju svi glasati za ili svi protiv. Kada se u Njemačkoj glasa o zakonu koji ne dira prava saveznih država dovoljno je da samo Bundestag izglasa zakon. Kada se glasa o zakonu koji dira prava saveznih država potrebno je da i Bundestag i Bundesrat izglasaju zakon.

Poglavar države je Bundespräsident (Savezni predsjednik), čije se ovlasti uglavnom svode na ceremonijalne i predstavničke dužnosti. Njega bira Bundesversammlung (Savezna skupština). Bundesversammlung služi samo za izbor saveznog predsjednika i sastaje se u zgradi Bundestaga. Nju čine svi zastupnici Bundestaga plus jednako toliko zastupnika iz parlamenata saveznih država. Kako bi neki njemački zakon u konačnici postao važeći mora ga potpisati i savezni predsjednik koji to može odbiti ako smatra da bi taj zakon kršio temeljni pravni poredak ili temeljna prava građana.

U pogledu sudstva treba spomenuti Ustavni sud (Bundesverfassungsgericht), koji može poništiti bilo koji zakon ili administrativni dokument ako ga ocijeni neustavnim. Njegovo sjedište je u Karlsruheu.


Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti javna.