Srebrenik se nalazi u Tuzlanskom bazenu u dolini rijeke Tinje, na pruzi i cesti Brčko-Tuzla-Sarajevo. Prosječna nadmorska visina je 199 metara, površina općine je 249 km2. Na tom području je 1991. godine živjelo 40.896 stanovnika. Općina Srebrenik okružena je planinskim masivima Majevice i Trebave koji se spuštaju u prostranu ravnicu kroz koju od juga prema sjeveru protječe rijeka Tinja. Stanovništvo Srebrenika i okolnih naselja bavi se, uglavnom, ratarstvom, voćarstvom i stočarstvom. Zadnjih desetljeća SFR Jugoslavije razvija se i industrija pokućstva, građevnih materijala, tekstila. Najznačajniji povijesni spomenik je srednjovjekovni grad Srebrenik. Unutar njegovih zidina se od 1977. godine održavala redovita godišnja manifestacija “Srebrenik-otvoreni grad umjetnosti”. Srebrenik je danas otvoreni grad umjetnosti, poznat po trgovinskim sajmovima i uspješnoj privatnoj inicijativi. Vlastitim naporima i uz pomoć šire zajednice građani Srebrenika su nakon Drugog svjetskog rata izgradili potpuno nov grad sa suvremenim kapacitetima (osam osnovnih škola, vrtić, Srednjoškolski centar, Dom zdravlja, Dom kulture s bibliotekom, kinom i galerijom).

Povijest
Srebrenik se u povijesti prvi put spominje godine 1333. Prvi pisani dokument o postojanju ovog starog grada jest povelja Stjepana II. Kotromanića kojom on, kao bosanski ban, Dubrovačkoj republici ustupa Ston i Rat, otvarajući trgovačke puteve Dubrovnika s Bosnom. U to vrijeme Srebrenik je bio i prijestolnica srednjovjekovne Bosne kojom su vladali Kotromanići, utemeljivši njene najprostranije granice. Bosna se tada prostirala od Save na sjeveru, Zadra i Knina na zapadu i Herceg Novog na jugoistoku. Ugarski kralj Matija Korvin u listopadu 1464. prodire s vojskom u sjeveroistočnu Bosnu i zauzima Srebrenik. Od osvojenih krajeva uspostavlja Srebreničku banovinu, koju uređuje po strogim vojničkim principima. Za zapovjednika Banovine postavlja hrvatskog velikaša Nikolu Iločkog.

O zauzimanju Srebrenika od Osmanlija postoje dvije povijesne verzije: po prvoj Srebrenik je osvojen 1512.godine, zajedno sa Teočakom. Druga je verzija da je 1521. godine bosanski sandžak-beg Feriz-beg zauzeo Srebrenik, Sokol i Tešanj. Interesantna je narodna predaja o osmanlijskom zauzimanju Srebrenika. Kako je osmanlijska vojska bila brojčano nadmoćna, branitelji Srebrenika su tijekom noći napustili grad, potkovavši konje naopako da bi prikrili tragove svog povlačenja. Zbog tragova kopita Osmanlije su mislili da je gradu stigla pomoć i dugo su oklijevali da ga pokušaju zauzeti. Nema pouzdanih podataka o tome kada je sagrađena srebrenička tvrđava, ali je posve sigurno da su je sagradili Mađari za vrijeme svoje vladavine u Bosni. Dograđivali su je Osmanlije, o čemu svjedoči dograđena džamija koja je služila za potrebe posade, odnosno turskih askera.

U razdoblju nakon Osmanlija Srebrenik je bio u izvjesnoj povijesnoj zaleđini, tako da nema puno svjedočenja o gradu u razdoblju austro-ugarske vladavine niti Kraljevine Jugoslavije. Ponovno povijesno buđenje Srebrenik doživljava u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Gradnja pruge Brčko-Banovići i putne dionice Županja-Sarajevo-Opuzen daje Srebreniku poticaj napretka i oživljavanja.

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti javna.