Stjepan Dabiša (nakon 1339 – 8. septembar 1395) je bio bosanski kralj koji je vladao Bosnom u periodu od 1391. do 1395. godine. Za vrijeme Dabišine vladavine jačaju uticaji bosanskih velikaša i mješanje Ugarske u bosanske političke poslove. Dabiša je uspio očuvati Bosnu iz perioda kralja Tvrtka do 1394. godine kada je izgubio Hrvatsku i Dalmaciju.

Porijeklo
Dabišino proijeklo nije sasvim razjašnjeno. Bio je vanbračno dijete, unuk bana Stjepana I, ali izvori se razilaze po pitanju kojeg od dva mlađa Stjepanova sina je Dabiša bio sin. Jedna grupa izvora navodi da je Dabiša bio vanbračni sin kneza Ninoslava, dok drugi smatraju da je bio vanbračni sin kneza Vladislava. Važno je uzeti u obzir da je knez Ninoslav umro prije 1315. godine a Dabiša je rođen nakon 1339. godine jer Dabiša je bio mlađi od kralja Tvrtka I. Druga grupa izvora tvrdi da je da je bio mlađi vanbračni sin Vladislava Kotromanića i polubrat Tvrtka I, ako ne i zakoniti sin Vladislava i Jelene Šubić. Kako je Tvrtko I rođen 1338. ili najkasnije 1339. godine, a Dabiša je po toj teoriji njegov mlađi (polu)brat, slijedi da je Dabiša rođen nakon 1339. godine. Prema Mavru Orbiniju, Dabiša je podržavao Stjepana Vuka u njegovoj pobuni protiv Tvrtka I 1366. godine. I imao posjede u dolini Neretve oko Konjica. Nakon pobune protiv Tvrtka I Dabiša je izgubio svoje posjede i nije se pojavljivao u političkom životu Bosne. Sa Tvrtkom se pomirio potraj 1380-ih, jer se na početku juna 1390. nalazio na kraljevskom dvoru u Sutjesci.

Vladavina
Na prijestolje je došao poslije smrti Tvrtka I. Za kralja je izabran vjerovatno zato što je bio star i nemoćan, što je plemstvu davalo veću kontrolu nad državom, ali možda i zato što je bio najstariji Kotromanić. O njegovoj starosti svjedoči i činjenica da je spominjan u diplomatskim zapisima još 1358. godine. Uglavnom Dabiša je nakon preuzimanja kraljevske titule uzeo ime Stjepan, kao titulu. Dabiša je obavijestio Mlečane, Dubrovčane i Napulj o svom stupanju na bosanski prijestolj. Zatim Dabišu su priznali Mlečani i 1. juna 1391. primili ga za građanina, potom 15. juna i Dubrovčani.

U prvim godinama svoje vladavine je uspio da sačuva neokrnjene granice bosanske države iz doba Tvrtka I. Najprije gradovi Split, Trogir, Šibenik podtaknuti od Dubrovčana su počeli pokazivati neposlušnost kralju Dabiši. Ovo stanje je odgovaralo mladom kralju Sigismundu Luksemburškom. Napuljski kralj Ladislav također je jače istaknuo svoja prava na Hrvatsku i Dalmaciju povjerivši u ljeto 1391. visoke službe Ivanišu Horvatu i Hrvatinićima, Vuku i Hrvoju, a zaobišao je Dabišu, koji u Veneciji ne zastupa njegove interese, kao što je to činio Tvrtko I, nego Horvat. Ipak, Bosna je ostala u taboru pristaša napuljske stranke. U proljeće 1392. godine odbio je jednu tursku provalu u Bosnu. Razdor između Dabiše i bosnanskih velikaša s jedne strane i vođa hrvatskog plemstva s druge strane iskoristio je ugarski kralj Sigismund da ih slomije. Najprije Sigismund je želio pokrenuti križarski rat protiv Bosne, ali nije upsio. Zatim je razorio Dobor. Sigismund je u augustu 1394. pogubio veliki broj hrvatskih velikaša.

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti javna.